Na Facebook stranici Savjetovališta Entera-Podgorica koje radi u sklopu ADP ZID-a stigla je poruka sljedeće sadržine:

“Dobar dan, imam 17 godina, učenica sam jedne srednje škole u Podgorici. Obraćam Vam se za pomoć i savjet jer primjećujem da moje društvo dok sjedimo u kafiću umjesto da se družimo, pričamo i uživamo potpuno nekontrolisano igra tombolu i druge igre na aparatima. 

"Počelo je još od Perovih igrica, leptirića, poker aparata, kladionice, automat klubova... do elitnih hotela na Crnogorskom primorju... i tako traje već 10 godina...”- ovako je prije samo par mjeseci momak sa problemom kockanja započeo svoj email i prvo obraćanje Savjetovalištu za pomoć i podršku osobama sa problemom kockanja i članovima njihovih porodica “Entera-Podgorica”, koji pri ADP Zid postoji od 2013.godine.

„Savjetovalište za psihološku pomoć i podršku osobama sa problemom kockanja Entera-Podgorica“ koje radi u sklopu ADP ZID-a je u dvorcu kralja Nikole Petrovića u Podgorici organizovala okrugli sto na temu „Sport i kockanje?“.

Na skupu su obrađene teme: “Sportsko novinarstvo i klađenje“ i „Sport i rizik od ulaska u svijet kockanja“, a organizovao se sa ciljem dase suzbije problem patloškog kockanja ali i analiziraju neki dodatni faktore koji mogu uticati na razvoj patološkog ili problematičnog kockanja.

“Sportski novinari, novinske i televizijske kuće trebaju postati svjesni svoje uloge i svog mogućeg uticaja na razvoj patološkog kockanja kod gledaoca i čitalaca a da sa druge strane sportisti i članovi njihovih porodica, kao i društvo u cjelini moraju biti svjesni opasnosti sportskog klađenja za njih lično i njihovu karijeru i integritet.“zaključili su oni.

„Savjetovalište za psihološku pomoć i podršku osobama sa problemom kockanja Entera-Podgorica“  koje radi u sklopu ADP ZID-a  je 30. juna 2016. u dvorcu kralja Nikole Petrovića u Podgorici organizovala okrugli sto na temu „Sport i kockanje?“.

Na skupu su u ulozi govornika bili sportski novinar Vlado Jovićević, psihoterapeut “Savetovališta Entera” iz Beograda Milan Radovanović i sportski trener i predsjednik FK Ribnica – Elvis Škrijelj, gdje je svako iz svog ugla i profesije govorio na gore pomenute teme.

Fudbaleri i trener Ribnice prošli su radionicu o problemu kockanja koju je sporovelo "Savjetovalište Entera-Podgorica" pri ADP-Zid. Ovo je prva radionica sa sportistima koju je ADP-Zid realizovao u sklopu svog projekta.

FK “Ribnica” otvorio je vrata svog kluba i tokom 90 minuta imali su priliku da čuju koje sve vrste kockanja postoje i kako se od lake zabave i druženja u sportskim kladionicama veoma lako može utonuti u problem patološkog kockanja. Saznali su kako da prepoznaju osobu kojoj je kockanje počelo da pravi problem i kako da joj pomognu. Problemom patološkog kockanja ili zavisnosti od kockanja se bave u Savjetovalištu pri ADP-Zid tako što sprovode stručan tretman i pomažu osobama sa probolemom kockanja i članovima njihovih porodica da prevaziđu ovaj problem.

"Još kao dijete koje nije bilo počelo da ide u školu, uz brata od tetke koji je bio par godina stariji od mene počeo sam da gledam utakmice i tako je počela da se stvara moja ljubav prema sportu. Puno smo vremena provodili zajedno, gledali sportska dešavanja, komentarisali ih, svakom danom sam sve više bio zaljubljen u sport. Bio sam u trećem razredu osnovne škole kada je on jednog petka došao po mene da idemo za vikend na selo. Na putu prema selu, predložio mi je da uplatimo po tiket, tada nisam ništa znao o tome, ali mi je on objasnio i lako sam shvatio kako stvari funkcionišu.

Pismo momka koji nam se obratio prije par mjeseci, koje najbolje govori kako se osjećaju osobe koje su zavisne od kockanja. Pismo smo objavili uz dozvolu momka koji je započeo tretman u Savjetovalištu.

"Ja sam iz Podgorice, imam 25 godina, završen fakultet (osnovne i specijalističke studije), imam odličnu porodicu, dobar posao, dobre drugove, prijatelje, kumove, rodbinu, kolege...

Počelo je još od Perovih igrica, leptirića, poker aparata, kladionice, automat klubova... do elitnih hotela na Crnogorskom primorju... i tako traje već 10 godina. Postajem polako svjestan problema u kome se nalazim, ali opet se sve svodi na to : "E da mi se izvadit', ne bi' ga više nikad igra'", i sve tako u krug. A kako kaže ona narodna, stara, "Nije majka sina klela što je izgubio, nego što se vadio".

„27. Januar! Danas je tačno godinu dana kako ne kockam, ne kladim se! Godinu dana od kako opet živim, živim život, živim ga zdravo i srećno. Godinu dana će i kako sam sa svojih 22 godine po nagovoru porodice odlučio da potražim pomoć da riješim problem u kom sam bio i došao u ADP-Zid i njihovo Savjetovalište. Tada sam shvatio da sam zavistan od kockanja, da sam patološki kockar, i da me čeka tretman odvikavanja. Sada posle godinu dana mogu da kažem da se mnogo bolje osjećam, zdravije! Neuporedivo! Da je život jednostavno mnogo ljepši, blistaviji sa svim stvarima i da više stvari donosi nego što je donosio prije. Koliko god bila trenutna slava dok kockaš i trenutna količina novca koju imaš, to je sve prividno! Jednostavno to je bolest kojoj se konstantno čovjeku vraća, i to je prosto takvo i da u većini slučajeva iako ljudi misle da mogu da pomognu sami sebi – ne mogu. Treba da potraže pomoć.