facebook  twitter

Moć odlučivanja

05 May 2021
8003 times

Koliko puta je svako od nas, naročito kada nam život pokaže oštre zube, pomislio kako bi sve bilo drugačije da smo, na primjer upisali drugi fakultet, otputovali negdje kada smo za to imali priliku, prihvatili određenu poslovnu ponudu... Svakodnevno odlučujemo o veoma važnim i manje bitnim stvarima, ali suština je ista – naš život je, upravo zbog učinjenog, ishitrenih odluka ili odluke da nešto ne prihvatimo ili uradimo, takav kakav je.

Kakve osobe teže donese konačnu odluku u vezi važnih životnih izbora? Ko ima predispozicije da bude "oklijevalo"?

- Svako ponekad oklijeva. Što je odluka važnija, a njene posledice rizičnije, teže je donijeti odluku. Neodlučnost proističe iz zabrinutosti zbog moguće greške i negativnih posledica za koje odgovornost snosi osoba koja je odluku donijela. Odlučnost nije karakteristika, pasivnih, zavisnih, anksioznih i depresivnih osoba. Globalno, nesigurne osobe su nesigurne zbog teškoća da donose odluke. Ipak, zreo uravnotežen odnos prema životnim problemima podrazumijeva da osoba nije impulsivna. Impulsivnost, kao suprotnost neodlučnosti, takođe govori o problemima u odgovarajućem donošenju odluka. Impulsivne osobe nisu u stanju da istolerišu neprijatnost i frustraciju koju proces odlučivanja sa sobom nosi. Ishitrene odluke, donijete na „bum“, kao i njihovo odlaganje dovodi do novih problema, komplikuje situaciju i još više otežava donošenje ispravne odluke. Takođe, u zavisnosti od toga da li tražite mnogo ili se zadovoljavate malim postignućima, efekti ostvarenih ciljeva mogu da budu donekle drugačiji. Osobe maksimalističkih zahtjeva možda postižu više, ali su sklonije kajanju i razmišljanju o opcijama koje su propustili, zabrinutosti, pesimizmu i depresiji. Manji zahtjevi donose više zadovoljstva.

U kojim životnim situacijama najviše vagamo na koju stranu da "padne" odluka?

- Teret donošenja odluka ljudi osjećaju u onim životnim situacijama koje procjenjuju kao izuzetno važne za dostizanje željenog cilja i održavanje motivacije za njegovo dostizanje uprkos preprekama. Koju školu upisati? Koji fakultet odabrati? Za koji se profesionalni put opredijeliti? To su neka od najvažnijih odluka koje određuju pravac u kom će se naš život odvijati. Drugi aspekt donošenja odluka ogleda se u prevazilaženju suprotstavljenih težnji i želja koje isključuju jedna drugu. Ljudi imaju nedoumice da se odluče i izaberu jednu od mogućih privlačnih opcija, recimo koji auto da kupe. Ili manje od dva zla, da li da ostanu na iscrpljujućem poslu ili da daju otkaz? Kako da se postave u odnosu na osobu ili situaciju prema kojoj imaju suprostavljena osjećanja: da li da prihvate ponuđeni posao, uprkos teškim uslovima rada. Svaka od ovih nedumica može da bude veoma frustrirajuća, a osoba će, u zavisnosti od sklopa ličnosti i sistema uvjerenja, više ili manje da trpi neprijatnost i preduzima ili odustaje od akcije.

Prilikom odlučivanja da li se treba držati samo racionalnih argumenata ili mogu da nam pomognu i argumenti srca i intuicije?

- Naš mozak kalkuliše, pravi računice kako bi izbjegao opasnost i dostigao cilj. Postoji priličan broj psiholoških dokaza da se te kalkulacije dešavaju izuzetno brzo, na osnovu najčešće nesvjesnog poznavanja određenih pojava. Iskustvo, ali i organizacija mozga, omogućava tu vrstu vještine pri donošenju odluka. Rezultati istraživanja, takođe, često pokazuju da previše informacija zna da izazove zbunjenost i neefikasnost. Odluke koje se donose pod pritiskom i pored toga što bi, po zakonu vjerovatnoće, trebalo da budu uglavnom pogrešne, najčešće su veoma dobre i pored toga što su ljudi baratali sa ograničenim informacijama. Prema tome, prvi utisak i razmišljanje mogu da budu izuzetno korisni u procesu odlučivanja. Međutim, da bi se izbjegle negativne posledice i greške prilikom oslanjanja na ovu vrstu odlučivanja, neophodno je vježbati promišljene i racionalne strategije donošenja odluka. Nažalost, isto važi i za „strategije srca“. Donošenje odluka na osnovu trenutnih emocionalnih stanja je najčešće pogrešno. Svako je iskusio da mu ispunjena želja ili dostignut cilj nije donio ono zadovoljstvo koje je očekivao, ili da situacija koje se plašio nije toliko strašna kao dok ju je zamišljao.

Kada se ispostavi da smo, ipak, donijeli pogrešnu odluku, šta iz tog iskustva možemo da naučimo?

- Komplikovani smo i na naše postupke utiče niz faktora, između ostalog to kako sebe doživljavamo, ali i kako nas drugi vide. Osim toga kajanje je zdrava emocija, jer nam omogućava da uočimo, prihvatimo i popravimo probleme koji se neminovno događaju tokom života. Preuzeti odgovornosti, pokajati se zbog greške i oprostiti sebi, važan je korak kojim život možemo da obogatimo iskustvom i mudrošću. Nema dokaza da je pravolinijski životni put, put po socijalno poželjnim mjerilima, bez grešaka i stranputica, jedini ispravan.

Rate this item
(0 votes)