facebook  twitter

Job Shadowing u Sjevernoj Makedoniji

23 nov 2021
2382 puta

Dolazim iz Crne Gore, zemlje male veličine, ali velike u ljepotama sjevera i juga. Volim svoju zemlju, ali putovanja su moj život. Mislim da je bogatiji čovek onaj koji stiče nova iskustva obilazeći razne zemlje, a ne onaj koji sjedi.
Dolaskom u Sjevernoj Makedoniji stekla sam divno i novo iskustvo i upoznala sam sjajan tim ljudi iz CID-a (Centar za interkulturalni dijalog).

Mnogi su me pitali kako sam uopšte saznala za ovu organizaciju i kako sam dobila priliku da tamo radim tri nedelje. Naime, sve je počelo prošlog mjeseca mojim učešćem na seminaru za omladinske ambasadore neformalnog učenja koji je održan u Mostaru, Bosna i Hercegovina. Tamo sam imala priliku da zajedno sa 34 mlada učesnika iz 11 zemalja EU i sa Zapadnog Balkana naučim nešto više o važnosti neformalnog obrazovanja, kao i da čujem iskustva nekih od njih o takozvanom „job shadowing-u“. Slušajući samo pozitivna mišljenja o istom, dobila sam želju da se okušam kao „sjenilac posla“, što mi je omogućio ADP ZID iz Podgorice. Članovi CID-a su me dočekali večerom u Kumanovu, gradu u blizini glavnog grada Skoplja. Već tokom večere shvatila sam da sam došala u tim koji njeguje lijepe odnose, a čiji je moto: „Mi nismo kolege, mi smo porodica“. Oni su mi to dokazali za tako kratko vrijeme. Dobra organizacija, timski rad, druženje i puno smeha su sinonimi za CID. Svaki dan dolazim u organizaciju sa osmijehom na licu jer znam da me čeka zanimljiv zadatak koji mi je dao moj mentor Besart, tako da tu nikada nema mjesta za monotoniju.


Postoji mnogo projekata na kojima radimo, a ja uvek učim nešto novo. Dosad sam radila na KA2 Erasmus+ projektu pod nazivom ''Virtuelne mobilnosti za sve'', a takođe sam imala priliku da budem u organizacionom dijelu projekta „Born 2 Run“, a to je trka na 10 km i 30 km, koja je održana u Kumanovu gdje sam ustvari i provela 3 nedelje. Pored rada u kancelariji, dosta vremena provodimo u Omladinskom centru MultiKulti, gdje su nam se pridruživali uglavnom srednjoškolci, volonteri. Nikada nijesam videla toliko različitih mladi ljudi na jednom mestu, a toliko sloge i prijateljstva. Neki od njih govore mkaedonski, drugi albanski, ali na kraju se svi razumiju i druže pod okriljem ove organizacije.


Kada završim sa poslom, volim da šetam gradom, upoznajem nove ljude i tako svaki dan naučim nešto novo o ovom gradu i kulturi. Naročito, jarka svetla na glavnom trgu i veliki broj statua u njemu, Skoplje me je impresioniralo. Ponekad sam se osjećala kao da sam u Budimpešti. A ako želite da pobjegnete od gužve i velike gomile ljudi ili hodajte negde gdje je vazduh najčistiji, npr do Vodna. To mjesto na vrhu krasi prelijep ogroman krst sa kojeg se vidi apsolutno sve.
Raditi na sebi i usavršavati se, ali istovremeno putovati i družiti se je nešto najljepše što sebi možete dati. Moj savet mladima je da idu izvan okvira koji su im postavili porodica, prijatelji ili im je diktirala politika zemlje u kojoj žive. Na kraju, koliko god da je razlika, svi smo mi ljudi, zvani Crnogorci, Makedonci ili Albanci.


Zahvalnost dugujem ADP ZID, a posebno Mileni Šćepanović, mojoj koordinatorki, koja mi je pružila priliku da dođem ovdje i steknem nezaboravno iskustvo, kao i svim članovima NVO CID, na lijepom gostoprimstvu i osjećaju kao da sam kod kuće.