facebook  twitter

Aktivni odmor Istaknut

11 apr 2008
5671 puta

Moje prvo iskustvo u volontiranju je bilo na sjeveru Njemačke, to je bilo i moje prvo samostalno putovanje u inostranstvo.

Beskrajno sam zahvalna sto sam dobila priliku za ovu destinaciju jer su moji naredni ciljevi i ostvarivanja kroz ovo iskustvo bila tamo usmjerena. Naime upoznala sam njihovu kulturu, značaj njemačkog jezika kao i jednu od glavnih karakteristika ovog naroda, dobru radnu etiku.

U grupi je bilo trinaest volontera raznih nacijonalnosti od Koreje, Japana do evropskih zemalja . Zadatak je bio uskladiti multikulturalnost u jednoj kuci gdje smo svi boravili, obavljali kućne poslove i planirali naše volonterske obaveze svakog dana.

Ovo iskustvo je neprocjenjivo jer proširuješ vidike ne samo zemlje u kojoj si vec i svih nacija volontera koje si upoznao. Volonterski rad smo obavljali do pet sati dnevno, tema je bila izgradnja turističkog sela u duhu vikinških naselja koje je izgrađeno na mjestu koje je namjenjeno za elektronski otpad. Zadovoljsvo volontera je bilo višestruko, zbog divnog turističkog kompleksa koje je danas zaživljelo kao i zbog zaštite prirodne sredine koju smo spasli.

Putem socijalnih mreža sa mnogim volonterima sam ostala u kontaktu i danas nakon pet godina. Imamo zajedničku grupu gdje se obavještavamo o novim volonterskim pohodima ili vec obavljenim, na osnovu kojih dobijam nove ideje o nekim neotkrivenim destinacijama u koje se sama ne bih smjela bez takve pomoci upustiti. Sve ovo je beskrajno velika dimenzija neotkrivenih zadataka koje čekaju da se uključim i volontiram.

Sledeće iskustvo je bilo u trajanju od mjesec dana na jugu Italije u okolini Napulja. U ZID-u sam dobila ponudu za kamp zbog provjereno dobrog organizatora i prilike koja se ne smije propustiti. I ispostavilo se kao jedno nevjerovatno putovanje. Zadatak je bio socijalni rad sa djecom koja su posjećivala svakog dana ljetnji kamp u kojem smo radili. Djecu smo animirali kroz muziku,glumu i ples kao i kroz edukaciju. Učili smo ih engleski jezik kao i o državama i kulurama iz kojih dolazimo.

Organizatori kampa su uradili sve kako bi smo se osjećali prijatno, jeli smo autentičnu napuljsku hranu, osjetili veseo i topao duh ovog naroda kroz muziku, njihove fešte i veselja. Ovaj kamp je trajao duže samim tim sam sa volonterima postala bliskija i danas ostala u boljem kontaktu. Divna je činjenica da na svakom kontinetu imaš prijatelja kojeg možeš posjetiti.

Nakon stečenog iskustva ne mogu zamisliti moja putovanja drugačije, sem da se uključim u život neke kulture kroz volontiranja. Beskrajno sam zahvalna što sam imala priliku da otkrijem ovaj novi svijet kroz koji putujem i koji mijenja i kreira moju ličnost.

Itana o Njemačkoj i Italiji

****************************************************************************************************************************************

O Maroku

Odlazak na volonterski međunarodni kamp može biti ostvarenje naših snova, onih za koje prepoznajemo, za kojima težimo i onih za koje znamo da su to tek kad ih ugledamo. Maroko je zemlja snova, zemlja Arapa, Berbera i Jevreja. Ova zemlja u sebi nosi jednobojne gradove, pustinju, okean, planine, srednovjekovne pijace, medine ispresijecane lavirintom uskih ulica gdje žive i rade zanatlije svih vrsta. Moj prvi susret sa ovom zemljom desio se u Kazablanci, gdje sam proveo dvije nedjelje u porodici koordinatorke mog kampa.

Znao sam da ću na ovom mjestu osjetiti i vidjeti stvari koje ne mogu u Evropi, dio kulture i civilizacije koje smo gledali na filmovima, čitali u knjigama, ali, direktan odnos sa ljudima i njihovim običajima koji žive i koji su dio Maroka, je nemjerljiv sa bilo čime. Na kampu u Kazablanci sam zajedno sa grupom marokanskih vršnjaka radio na uljepšavanju osnovne škole, gdje sam uz lagan rad upoznavo njih i sebe kroz njih.

Svakog dana koordinatorka nam je posvećivala ogroman dio svog vremena i upoznavala nas sa Kazablankom, njenom tradicijom, ulicama, džamijama pokazujući nam spoj evropskog i afričkog u ovom gradu. Odlazak na međunarodni kamp daje ogromnu mogućnost da se ponovi nešto slično, uz to po meni je ovo najbolji način da se doživi i upozna određena zemlja.

Marko o Maroku

**************************************************************************************************************************************************************************************

Irska

Irska je zemlja koja je svima poznata kao zemlja zamkova, vilenjaka, magičnih zelenih predjela i tradicionalne muzike. Riješio sam se da ne slušam više o njoj, nego da pođem i uvjerim se sam, a nije bilo boljeg načina nego odlučiti se za jedan od mnogobrojnih volonterskih projekata u ovoj zemlji.

Sletio sam u Dablinu i odmah ze zaputio ka Kilarni nacionalnom parku na jugu zemlje. Vozeći se vozom nisam skidao oči sa okoline, svaki pogled koji sam upućivao prirodi i ona meni je govorio da je Irska zaista bajkovita zemlja, zemlja iz priča. Kraj putovanja ili bolje reći početak bio je dolazak u grad Killarni.

Preda mnom je bilo dvije nedjelje u središtu nacionalnog parka. Kad sam vidjeo prvi put mjesto gdje ću provesti to vrijeme, shvatio sam da sam dobio nešto veličanstveno, nešto što nikad neću zaboraviti, nešto što će biti dio mene zauvjek. Oko kuće u kojoj sam bio smješten nalazilo se jezero, zamkovi, planina, pašnjaci, keltske građevine i sve to na nekoliko minuta. Zajedno sa volonterima iz raznih krajeva zemlje pomagao sam u očuvanju ovog divnog predjela. Posao se sastojao u uklanjanju biljke koja se izuzetno brzo širi i uništava druge oko nje. Četiri sata dnevno rada u Irskoj šumi između rijeka i jezara je bilo sve samo ne rad, bilo je stapanje sa irskom prirodom i neprocjenjivi osjećaj da doprinosiš očuvanju nečeg toliko lijepog.

Imali smo dovoljno vremena da istražimo ostale gradove i mjesta, upoznamo Irce koji su veoma prijatni i druželjubivi, da provodimo vrijeme sa njima. Irska je zemlja koja se ne zaboravlja, odlazak na međunarodni kamp je zasigurno vrijeme u kojem uživamo, osjetimo nešto novo i lijepo što će bude dio nas i mnogo poslije završetka kampa, nešto što ne zaboravljamo.

Marko o Irskoj