facebook  twitter

Kako je Slovenija unijela pravo na vodu u svoj Ustav?

11 jul 2019
15552 puta

„Brez okusa, brez barve in brez lastnika - voda je svoboda“ (Bez ukusa, bez boje i bez vlasnika - voda je sloboda).

Ovo je bio slogan građanske inicijative koja je uspjela u svom cilju da uvede pravo na vodu u Ustav Slovenije. Inicijativa se oslanjala na ustavnu odredbu kojom određeni broj birača može da predloži ustavne amandmane. Voda, bogat prirodni resurs u ovoj maloj srednjoevropskoj zemlji i prisutna u njenoj poeziji i muzici, postala je predmet javne rasprave nakon što su se izvori vode privatizovali u korist domaćih i stranih kompanija, koje već kontrolišu više od polovine slovenačkih vodoizvorišta. Da bi spriječili moguće pogoršanje pristupa javnosti pitkoj vodi i obeshrabrili ili zaustavili privatizaciju, posebno od strane stranih kompanija, Slovenci su uspjeli u želji da pristup vodi bude priznat kao Ustavom zaštićeno pravo.


Slovenački ustav je nekoliko puta amandmanski mijenjan. Ipak, peticija za pravo na vodu je prvi put da se instrument građanske inicijative koristi za pokretanje procesa ustavnih amandmana. Slovenačko iskustvo pokazuje mogućnost da građanska inicijativa može dopuniti i dati podsticaj amandmanima koji su ili nepopularni u parlamentu ili nisu prioritetni. To takođe pokazuje potencijal građanske inicijative da garantuje socijalna i ekonomska prava i da spriječe sve veću težnju ka liberalizaciji javnih usluga.


Pravo na ustavnu inicijativu


Slovenački Ustav uspostavlja demokratski poredak i uključuje prilično standardan katalog ljudskih prava. Međutim, jedan aspekt Ustava se ističe. Različite odredbe razrađuju široku mogućnost učešća javnosti u zakonodavnom procesu. Prema tome, pet hiljada birača može predložiti zakone za parlamentarno usvajanje, dok 40 hiljada birača može zatražiti referendum kako bi odbacilo stupanje na snagu zakona koji je usvojila Narodna skupština. Štaviše, predloženi ustavni amandmani mogu se staviti na referendumsko glasanje ako to zatraži najmanje 30 poslanika. Mogućnost učešća javnosti u zakonodavnom procesu je neslavno korištena od strane protivnika prava homoseksualaca. U 2012. godini, na referendumu nakon kampanje desničarskih stranaka i Crkve, odbijen je potpuno novi Porodični kodeks, koji se prvenstveno bavio novim pravima za gej osobe. U 2015. godini, izmjena Zakona o braku i porodičnim odnosima koji dozvoljavaju dodatna prava za homoseksualne parove i porodice takođe je odbijen na referendumu nakon slične kampanje istih aktera.


Pored ovih procedura, 30 hiljada birača ima pravo da predloži pokretanje postupka za izmjenu Ustava (ustavna inicijativa). Za razliku od zakonodavne inicijative, birači nemaju pravo da obavezuju članove Narodne skupštine da neposredno glasaju o predloženim ustavnim promjenama. Poslanici moraju prvo razmotriti, ali mogu i odbiti predlog za pokretanje postupka za izmjenu Ustava. Zahtjev za pokretanje postupka izmjene i dopune donosi se ako ga odobri dvije trećine članova Narodne skupštine. Ipak, iako je to pravno moguće, možda bi bilo politički neugodno odbaciti legitimni predlog 30 hiljada ili više birača.


Ova ustavna mogućnost je pružila pravnu osnovu za javnu inicijativu koja se tiče prava na vodu. Iako se procedura građanske inicijative oslanjala na odbacivanje običnih zakona, ovo je prvi pokušaj u kojem se procedura koristila za pokretanje postupka ustavnog amandmana. Riječ "voda" nije bila sadržana u Ustavu Slovenije. Odredba koja se primjenjivala na vodu i njenu upotrebu i eksploataciju, široko reguliše nacionalnu imovinu i prirodne resurse. Tokom godina, dato je nekoliko koncesija za eksploataciju prirodnih resursa. Privatizacija je privukla pažnju javnosti kada su privatne kompanije pribavile koncesije za snabdijevanje pitkom vodom određene lokalne zajednice, a još više kada su dosadašnje slovenačke kompanije preuzele globalne korporacije.


Konstituisanje prava na vodu


Prva naznaka da je slovenačka javnost i njeni predstavnici željeli zaštititi vodu na drugačiji i djelotvorniji način došla je u martu 2014. godine kada je grupa poslanika pokrenula proceduru ustavnog amandmana. Zbog vanrednih izbora održanih u julu te godine, inicijativa je zastala. U maju 2015. godine, druga grupa poslanika podnijela je identičnu inicijativu. U ustavnoj komisiji Narodne skupštine, skupštinskom tijelu nadležnom za izradu ustavnih amandmana, osnovana je ad hoc grupa eksperata da istraži da li pravo koje se odnosi na vodu može i treba da bude uključeno u Ustav i, ako je tako, koji tekst izmenjene / dopunske odredbe bi mogao da to sadrži.


Do kraja 2015. godine, grupa nije dala nikakve rezultate, a inicijativa poslanika dobila je snažnu podršku u obliku građanske inicijative: „Peticija za Sloveniju i za slobodu“. Inicijativa je postala javno dostupna 30. januara 2016. godine i prikupila je više od 30 hiljada potpisa za manje od šest nedjelja. Prvi potpisnici građanske inicijative pokazuju da je inicijativa zapravo popularna građanska inicijativa. Pojavilo se malo poznatih imena, a internet stranica inicijative naglašava njen autonomni i nezavisni karakter. Bez obzira na političku neutralnost, građansku inicijativu su podržavale sve stranke u vladajućoj koaliciji, kao i neke opozicione stranke.


Kako je Peticija dobila na zamahu, 9. marta 2016. godine ad hoc grupa je objavila svoje mišljenje i zaključila da je predviđeni ustavni amandman „relevantan / hitan“. Jedan od razloga povezuje se sa javnim ogorčenjem koje je uopšte započelo diskusiju vezanu za vodu. Među razlozima, grupa je navela da očekuje da će finansijske institucije i međunarodne korporacije vršiti pritisak na "dalju liberalizaciju" vodosnabdijevanja u Sloveniji, kao i na druge dosadašnje javne usluge. Da bi se ukazalo na to da je voda više od drugog resursa i da se ustavni tekst o odobravanju koncesija za eksploataciju prirodnih resursa ne bi trebao primijeniti na njega, predloženo je da se doda nova odredba. Takođe u istom mjesecu, organizatori „Peticije za Sloveniju i za slobodu“ predali su inicijativu Narodnoj skupštini.


Na osnovu zahtjeva inicijative i nalaza ad hoc grupe, ustavna komisija je 29. maja 2016. godine predložila novu ustavnu odredbu kojom se garantuje pravo na vodu i od države se traži da osigura snabdijevanje stanovništva i domaćinstava pitkom vodom putem nepotrebnih -profitna javna služba. Dana 15. jula 2016. godine, Narodna skupština potvrdila je inicijativu sa 65 glasova (od 90) za, a 25 uzdržana. Poslanici koji su bili članovi Socijaldemokratske stranke (Slovenska demokratska stranka) uzdržali su se od toga da je voda već dovoljno zaštićena u garanciji prava na zdravu životnu sredinu i iz zabrinutosti da bi amandman mogao ugroziti pravo na privatnu imovinu. Predstavnik stranke je optužio vladajuću koaliciju o demagogiji i korišćenju slučajeva stranog vlasništva nad slovenačkim izvorima vode za pokretanje "socijalističkog refleksa".


Usvajanje amandmana ima značajne praktične implikacije. Trenutno, 16 (od 212) lokalnih zajednica (opština i gradova) imaju privatnog snabdjevača pitkom vodom. Ustavni amandman je to učinio neustavnim. Međutim, odobren je prelazni period kako bi postojeći ugovori bili raskinuti po dogovorenim uslovima. Iako će korištenje vode za privatne svrhe i dalje biti moguće, pravo na vodu za piće ima prednost. Privatni subjekti i dalje mogu kontrolisati neke elemente javnog vodovoda, kao što je tretman otpadnih voda.


„Voda u Ustav, voda u savjest“ jedan je od slogana koji su pratili sadašnju kampanju. Moglo je takođe da kaže "vodu u Ustav, Ustav u našu savjest". Ustav je važan i birači su toga svesni! Ovo je prva ustavna inicijativa sa ozbiljnim izgledima za uspeh - možda nije poslednja. Slovenačko iskustvo pokazuje potencijal popularne inicijative da se unaprede i garantuju socijalno-ekonomska prava.


Epilog


Državni zbor je 17. novembra usvojio amandman na Ustav Republike Slovenije kojim se suštinski voda proglašava za javno dobro i sprečava njena komercijalizacija. Dopuna najvažnijeg zakonskog akta Slovenije uvojena je sa 64 glasa „za“ i bez i jednog „protiv“. Državni zbor ima ukupno 90 poslanika.


U novom Članu 70A Ustava se navodi da svaki građanin Slovenije ima pravo na pitku vodu, da je voda javno dobro pod upravom države, i da izvori vode pre svega i trajno treba da služe snabdevanju stanovnika pitkom vodom i vodom za domaćinstva. Zbog svega toga, vodni resursi ne mogu da budu predmet prodaje.


Država planira da vodnim resursima upravlja posredstvom organa lokalnih zajednica, a za sprovođenje ove ustavne odredbe će morati da se donesu novi zakoni i propisi.

 

Našu inicijativu da pravo na vodu za piće bude dio Ustava Crne Gore možete potpisati na linku ispod: 

https://docs.google.com/forms/d/e/1FAIpQLScQrVNJBhaI04f3mTCJaY1LuCtwG2MkSudR4LhLno4y1kQJRw/viewform?usp=sf_link