Odštampajte ovu stranicu

Najčešće nedoumice u vezi prava na adekvatno stanovanje

05 mar 2019
13875 puta
Tetris zgrada - socijalno stanovanje u Ljubljani, Slovenija Tetris zgrada - socijalno stanovanje u Ljubljani, Slovenija

Pravo na adekvatno stanovanje je većinom nepoznato velikom broju ljudi, iako je Crna Gora potpisala više dokumenata koje su je obavezale da u svom pravnom sistemu jasno definiše ovo pravo. Međunarodni dokumenti kao Pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima i Evropska socijalna povelja jasno definišu adekvatno stanovanje. Tržište stanova je toliko veliko da vrijedi više nego BDP svih država svijeta zajedno. Veliki broj država na Zapadu se odlučilo na intervenisanje na ovom tržištu zbog abnormalnog rasta cijena stanova, gašenja mnogobrojnih zajednica i nemogućnosti većine ljudi da sebi obezbijedi adekvatan smještaj.

Za one koji ne mogu sebi preko tržišta obezbijediti adekvatan smještaj (posebno ugroženim i marginalizovanim grupama) stanovi moraju biti priuštivi, naročito u udaljenim i manje naseljenim krajevima, jer se time makar djelimično rješava opstanak zajednice, što je nažalost evidentno na sjeveru Crne Gore. Neka ovaj tekst posluži kao objašnjenje za sve moguće nedoumice koje ste imali u vezi ovog osnovnog ljudskog prava.

Ovo su samo neke od najčešćih nedoumica koje ljudi imaju u vezi prava na adekvatno stanovanje:

• Pravo na adekvatno stanovanje NE zahtijeva od države da gradi stanove za svakoga. 

• Pravo na adekvatno stanovanje NIJE samo programski cilj kojeg treba postići na duži rok.

• Pravo na adekvatno stanovanje NE zabranjuje projekte koji bi mogli da dovedu do raseljavanja ljudi. 

• Pravo na adekvatno stanovanje NIJE isto što i pravo na imovinu.

• Pravo na adekvatno stanovanje NIJE isto što i pravo na zemljište.

• Pravo na adekvatno stanovanje uključuje osiguranje pristupa odgovarajućim uslugama.

U nastavku tekssta slijede objašnjenja za svaku od zabluda, te se nadamo da će ovim biti jasnija namjera da se pravo na adekvatno stanovanje uvede u Ustav Crne Gore.

• Pravo na adekvatno stanovanje NE zahtijeva od države da gradi stambeni prostor za cjelokupno stanovništvo. 

Jedna od najčešćih zabluda vezanih za pravo na adekvatno stanovanje je da se od države zahtijeva da izgradi stambene objekte za cjelokupno stanovništvo i da ljudi bez riješenog stambenog pitanja mogu automatski tražiti kuću od vlade. Iako je većina vlada u određenoj mjeri uključena u stambenu politiku, pravo na adekvatno stanovanje očigledno ne obavezuje vladu da izgradi čitav stambeni fond države. Umjesto toga, pravo na adekvatno stanovanje pokriva mjere koje su potrebne da bi se spriječilo beskućništvo, zabranilo prisilno iseljavanje, spriječila diskriminacija najugroženijih i marginalizovanih grupa, obezbjedila sigurnost posjeda svima i garantovalo da je svako zadovoljan. Ove mjere mogu zahtijevati intervenciju Vlade na različitim nivoima: zakonodavnim, administrativnim, političkim ili prioritetima potrošnje. Može se sprovoditi kroz pristupačan pristup smještaju, gdje vlada, umjesto da igra ulogu davaoca usluga stanovanja, postaje posrednik akcija svih učesnika u proizvodnji i poboljšanju smještaja.

U posebnim slučajevima, međutim, država može da pruži direktnu pomoć, uključujući i stambene dodatke, posebno ljudima pogođenim katastrofama (prirodnim ili ljudskim) i najugroženijim grupama u društvu. S druge strane, nekoliko mjera koje su neophodne da bi se garantovalo pravo na adekvatno stanovanje zahtijevaju od Vlade da se samo uzdrži od određenih praksi ili postupaka.

• Pravo na adekvatno stanovanje NIJE samo programski cilj koji treba postići na duži rok.

Još jedan nesporazum je da pravo na adekvatno stanovanje ne nameće neposredne obaveze državi. Naprotiv, države moraju uložiti sve moguće napore, u okviru svojih raspoloživih resursa, da ostvare pravo na adekvatno stanovanje i da bez odlaganja preduzmu korake u tom pravcu. Bez obzira na ograničenja resursa, neke obaveze imaju trenutni efekat, kao što je obaveza da se garantuje pravo na adekvatno stanovanje na jednak i nediskriminatoran način, da se razviju posebni zakoni i planovi djelovanja, da se spriječe prinudna iseljavanja ili da se garantuje određeni stepen bezbjednost zakupa za sve. Isto tako, s obzirom da je stambena politika u Crnoj Gori prepuštena gotovo isključivo opštinama, saradnja između nacionalnog i lokalnog nivoa vlasti u ovoj oblasti je ključna, a lokalne vlasti moraju da iskažu jasnu volju, donesu strateška dokumenta i prema svojim mogućnostima sprovode ovu politiku.

• Pravo na adekvatno stanovanje NE zabranjuje projekte koji bi mogli da dovedu do raseljavanja ljudi. 

Još jedna zabluda koja prati adekvatno stanovanja jeste da zaštita od prinudnih iseljavanja zabranjuje projekte razvoja ili modernizacije koji podrazumijevaju raseljavanje. Ipak, projekti su neophodni su potrebe za ponovnim razvojem određenih područja u rastućim gradovima i za javne agencije da steknu zemljište za javnu upotrebu i infrastrukturu. Pravo na adekvatno stanovanje ne sprječava da se takav razvoj dogodi, ali nameće uslove i proceduralna ograničenja. To je način na koji su takvi projekti koncipirani, razvijeni i implementirani, što je važno. Vrlo često se izvode sa malo ili nimalo konsultacija sa direktno ugroženim ljudima, i praćeni su ograničenim razmatranjem njihovih potreba i malim pokušajima da se razviju rješenja koja umanjuju obim iseljavanja i uznemiravanja.

• Pravo na adekvatno stanovanje NIJE isto što i pravo na imovinu.

Ponekad se vjeruje da pravo na adekvatno stanovanje predstavlja pravo na imovinu ili imovinska prava. Neki takođe tvrde da pravo na adekvatno stanovanje ugrožava pravo na imovinu. Pravo na posjedovanje imovine je sadržano u Univerzalnoj deklaraciji o ljudskim pravima i drugim ugovorima o ljudskim pravima, kao što je Međunarodna konvencija o eliminaciji svih oblika rasne diskriminacije (čl. 5 (d) (v)) i Konvencija o eliminaciji svih oblika diskriminacije žena (čl. 16 (h)), iako nisu prisutni ni u jednom od dva Pakta. Pravo na adekvatan smještaj je šire od prava na vlasništvo, jer se odnosi na prava koja nisu povezana sa vlasništvom i kojima je cilj da obezbjedi da svako ima sigurno mjesto za život u miru i dostojanstvu, uključujući i vlasnike imovine. Sigurnost zakupa, kamen temeljac prava na adekvatno stanovanje, može imati različite oblike, uključujući iznajmljivanje stanova, stambeno zbrinjavanje, zakup, vlasništvo, hitno stanovanje ili neformalna naselja. Kao takva, ona nije ograničena na prenošenje formalnih pravnih naziva. S obzirom na širu zaštitu koju pruža pravo na adekvatno stanovanje, jedini fokus na imovinska prava u stvari može dovesti do kršenja prava na adekvatno stanovanje, na primjer, prisilnim iseljenjem stanara iz sirotinjske četvrti koji žive na privatnoj imovini. S druge strane, zaštita prava na imovinu može biti presudna da bi se osiguralo da određene grupe uživaju svoje pravo na adekvatno stanovanje. Priznavanje jednakih prava supružnika na imovinu domaćinstva, na primjer, često je važan faktor u osiguravanju jednakog i nediskriminatornog pristupa žena adekvatnom smještaju.

• Pravo na adekvatno stanovanje NIJE isto što i pravo na zemljište.

Ponekad se tvrdi da pravo na adekvatno stanovanje predstavlja pravo na zemljište. Pristup zemljištu može predstavljati osnovni element ostvarivanja prava na adekvatno stanovanje, posebno u ruralnim područjima ili za autohtono stanovništvo. Neadekvatno stanovanje ili praksa prinudnih iseljavanja mogu biti posljedica uskraćivanja pristupa zemljištu i zajedničkih imovinskih resursa. Kao takvo, uživanje prava na adekvatno stanovanje može zahtijevati, u određenim slučajevima, osiguranje pristupa zemljištu i kontrolu nad njim. Ipak, međunarodno pravo o ljudskim pravima trenutno ne priznaje samostalno pravo na zemljište.

• Pravo na adekvatno stanovanje uključuje osiguranje pristupa odgovarajućim uslugama.

Pravo na adekvatno stanovanje ne znači samo da struktura samog smještaja mora biti adekvatna. Mora postojati i održiv i nediskriminatoran pristup objektima neophodnim za zdravlje, sigurnost, udobnost i ishranu. Na primjer, mora postojati pristup sigurnoj vodi za piće, električna energija za kuvanje, grijanje, rasvjetu, sanitarne i perionice, sredstva za skladištenje hrane, odlaganje otpada, odvodnjavanje i hitne službe.

Peticiju za uvođenje prava na stanovanje možete potpisati na linku ispod: 

https://docs.google.com/forms/d/e/1FAIpQLScQrVNJBhaI04f3mTCJaY1LuCtwG2MkSudR4LhLno4y1kQJRw/viewform?usp=sf_link

 

Linkovi za dalje čitanje: 

Ključne stavke o pravu na adekvatno stanovanje

Pravo na stanovanje je ljudsko pravo

Politika stanovanja u CG - Kako je sve počelo? (Organizacija KOD)

Milton Fridman o adekvatnom stanovanju (engleski)