facebook  twitter

Fenomen rekomunalizacije vode - kad privatno ponovo postane javno

30 jan 2019
369 puta

Gradovi, regioni i zemlje širom svijeta sve više se odlučuju da zatvore knjigu o privatizaciji vode i da „rekomunalizaciju“ tako što preuzimaju kontrolu nad upravljanjem vodom i kanalizacijom. U mnogim slučajevima, ovo je odgovor na lažna obećanja privatnih operatera i njihov neuspjeh da stave potrebe zajednice prije ostvarenja profita.

Glavni gradovi koji su vratili vodosnabdjevanje u javno vlasništvo su Akra (Gana), Berlin (Nemačka), Buenos Aires (Argentina), Budimpešta (Mađarska), Kuala Lumpur (Malezija), La Paz (Bolivija), Maputo (Mozambik) i Pariz (Francuska). Nasuprot tome, u ovom istom periodu bilo je vrlo malo slučajeva privatizacije u velikim gradovima svijeta: na primjer Nagpur (Indija), koji je doživio veliki otpor i kritike, i Džeda (Saudijska Arabija).

Uprkos nemilosrdnoj promociji privatizacije i javno-privatnih partnerstava (JPP) od strane međunarodnih finansijskih institucija i nacionalnih vlada koja traje više od tri decenije, čini se da je rekomunalizacija doživjela pobjedu. Rekomunalizacija se odnosi na povratak ranije privatizovanih usluga vodosnabdijevanja i sanitarija lokalnim vlastima ili u širem smislu na javnu kontrolu. Ovo se obično dešava nakon prestanka privatnih ugovora od strane lokalnih vlasti ili njihovog neobnavljanja, ali proces nije uvijek (ili samo) na opštinskom nivou.

Zbog nepopularnosti privatizacije, privatne vodovodne kompanije su koristile svoju marketinšku propagandu kako bi ohrabrile ljude da vjeruju da su koncesije, ugovori o zakupu i druga javno-privatna partnerstva prilično različiti od privatizacije; oni to u praksi nisu. Zapravo, svi ovi pojmovi odnose se na prenos kontrole upravljanja uslugama na privatni sektor.

Razlozi za remunicipalizaciju su univerzalni

Lažna obećanja o privatizaciji vode koja su dovela do rekomunalizacije uključuju: 

  • loše performanse privatnih kompanija
  • nedovoljne investicije
  • sporovi oko operativnih troškova i povećanja cijena
  • visoki računi za vodu
  • poteškoće u nadgledanju privatnih operatera
  • nedostatak finansijske transparentnosti
  • smanjenje radne snage i loš kvalitet usluga

Rekomunalizacija vode je globalni trend u nastajanju

Jak trend rekomunalizacije može se uočiti kako na globalnom sjeveru, tako i na globalnom jugu: 136 slučajeva je zabilježeno u zemljama sa visokim dohotkom - gdje lokalne vlasti imaju koristi od većeg administrativnog resursa i manje su podložne uslovljavanju multilateralnih banaka - dok je 44 slučaja iz zemlje sa niskim i srednjim dohotkom.

Rekomunalizacija se dramatično ubrzava

Broj slučajeva u zemljama sa visokim dohotkom pokazuje značajno povećanje: 81 se dogodio u periodu 2010-2014, dok je samo 41 bilo u periodu od 2005-2009. Tako se tempo rekomunalizacije udvostručio u posljednjih pet godina. Ovaj trend je još snažniji u nekim zemljama kao što je Francuska: osam slučajeva u periodu od 2005. do 2009. u odnosu na 33 slučaja od 2010. godine. Posebno važna rekomunalizacija u 2010. godini se dogodila u Parizu, koja je uticala da mnoge druge opštine u Francuskoj i izvan nje da to učine.

Rekomunalizacija se češće inicira prekidom privatnih ugovora

Na globalnom nivou, 92 slučaja rekomunalizacije uslijedilo je nakon raskida ugovora, dok je 69 slučajeva bila posljedica neobnavljanja privatnih ugovora nakon isteka. To znači da su se u velikoj većini slučajeva privatni ugovori pokazali tako neodrživima da su se lokalne vlasti odlučile na rekomunalizaciju iako su znale da će možda morati da plate kompenzaciju. Iako najbolji način da se izbjegnu troškovi rekomunalizacije jeste da se ne privatizuje na prvom mjestu, to takođe ukazuje na to da je raskid privatnog ugovora izvodljiv i često jeftiniji od nastavka privatizacije na duže staze.

Trend rekomunalizacije predvode zemlje sa dugim iskustvom u privatnom upravljanju vodama

Nije slučajno da Francuska, zemlja sa najdužom istorijom privatizacije vode i sjedištem vodećih multinacionalnih kompanija za vodu, ima toliko slučajeva rekomunalizacije. Francuske lokalne vlasti i građani su iz prve ruke iskusili “privatni model upravljanja” koji su Veolia i Suez izvezli širom svijeta. U poslednjih nekoliko godina, mnogi francuski gradovi su odlučili da krenu stopama Grenobla i Pariza i preuzmu kontrolu nad svojim vodnim uslugama.

Rekomunalizacija ima tendenciju da poboljša pristup i kvalitet vodnih usluga

Uklanjanjem imperativa maksimizacije profita privatnog sektora, vodna rekomunalizacija često dovodi do poboljšanog pristupa i kvaliteta usluga. Jednaka ili veća efikasnost javnih vodnih usluga i niže cijene mogu se primijetiti u raznim slučajevima kao što su Pariz (Francuska), Arenis de Munt (Španija) i Almati (Kazahstan). U nekim slučajevima novi javni operateri su takođe dramatično povećali investicije u vodovodne sisteme, kao na primjer u Grenoblu (Francuska), Buenos Airesu (Argentina) i Arenis de Munt (Španija). Društvene koristi od rekomunalizacije vode vidljive su u Arenis de Munt (Španija), gdje su lokalna uprava i novi javni operateri restrukturirali tarifni sistem kako bi garantovali pristup domaćinstvima s niskim prihodima. U Buenos Airesu, postizanje univerzalnog pristupa vodi postao je glavni prioritet za novog javnog operatera AiSA, što je dramatično povećalo ulaganja u infrastrukturu.

Rekomunalizacija nudi mogućnosti za izgradnju demokratskog upravljanja

Rekomunalizacija omogućava jačanje odgovornosti i transparentnosti. U Parizu i Grenoblu (Francuska), novi javni operatori uveli su napredne oblike učešća javnosti. Prvo, predstavnici civilnog društva sjede u Odboru direktora zajedno sa predstavnicima lokalnih vlasti i imaju jednako pravo glasa. Ovo omogućava civilnom društvu da učestvuje u donošenju odluka o upravljanju ovim najznačajnijim javnim službama i da operacije reaguje na interese lokalnih zajednica. Drugo, uspostavljene su opservatorije građana kako bi se otvorili prostori za građane da se uključe u strateške odluke o investiranju, tehnološkim opcijama i određivanju tarifa

Rekomunalizacija nosi spoljne rizike, uključujući moguće parnice

Uspješna rekomunalizacija zahtijeva pažljivo planiranje i procjenu spoljašnjih rizika, još više za zemlje na jugu koje su pod uticajem multilateralnih agencija (MMF, Svjetska Banka) koje su za privatizaciju. Donosioci odluka treba da budu svjesni da transakcioni troškovi rekomunalizacije mogu uključivati plaćanje nadoknade privatnim operaterima za njihov izgubljeni profit. Kada se privatni ugovor raskine prije isteka roka, privatne kompanije mogu tužiti lokalne samouprave kako bi primile isplatu pune dobiti koja je dodijeljena na osnovu ugovora. Rizik da se plati velika nadoknada može narušiti proces donošenja odluka lokalnih vlasti koje razmišljaju o prestanku i rekomunalizaciji (npr. Džakarta, Indonezija; Segedin, Mađarska; Arezzo, Italija). Ali u drugim slučajevima potencijalne koristi su toliko jasne da su lokalne vlasti spremne da se suoče sa takvim rizicima.

Javno-javno partnerstvo može da podrži napore za rekomunalizaciju

Javni vodovodni operateri i nacionalna ili regionalna udruženja sve više pomažu jedni drugima kroz proces rekomunalizacije. U Španiji je regionalno javno preduzeće Aguas del Huesna (Andaluzija) olakšalo rekomunalizaciju za 22 opštine. Rekomunalizovani vodni operateri iz Pariza i Grenobla igrali su ključnu ulogu u pomaganju drugim lokalnim vlastima u Francuskoj i drugdje da vrate u javno vlasništvo i poboljšaju svoje usluge vodosnabdijevanja. Francuske lokalne vlasti i javni vodovodni operateri imali su koristi od razmjene iskustava i znanja o rekomunalizaciji koju su olakšala udruženja lokalnih vlasti i javna preduzeća. Saradnja između javnih vodovodnih preduzeća kao dio javno-javnih partnerstava predstavlja održivu alternativu skupim JPP i najefikasniji način da se pomogne javnim vodama u poboljšanju usluga.

 

Literatura: Lobina, Emanuele et al, Here to Stay: Water remunicipalisation as a global trend, PSIRU, 2014