facebook  twitter

Katica i njeno volontersko iskustvo sa Mediteranskih igara

07 Sep 2018
471 puta

"Koliko god zazvučalo kao kliše, zaista jeste istina da najljepše stvari univerzum šalje ka vama onda kada se najmanje nadate a najviše otvorite i prepustite. Moje iskustvo u Španiji je idealan primjer za to.


Nakon brojnih apliciranja za short i long- term projekte, gomile raznovrsnih motivacionih pisama i porfolija, bezbroj mejlova sa organizacijama širom svijeta, a sve uz podršku moje strpljive koordinatorke iz ADP-Zid-a, pojavio se large scale MeGa projekat.

Ljeto u Španiji? Mediteranske igre? Prilika da naučim nove stvari, formiram nova iskustva, upoznam nove ljude? Naravno! Nakon uspješnog skype intervjua bilo je i zvanično da ću biti jedna od volontera koja će u okviru Erasmus projekta "EVS in Mediterranean Games Tarragona 2018" predstavljati Crnu Goru.
MeGa projekat trajao je mjesec dana, od 7. juna do 8. jula. Prvih 7 do 10 dana bili su predviđeni za radionice i razne treninge, ne bi li nas obučili za Mediteranske igre i izazove koje ovaj ogroman događaj sa sobom donosi.

Nakon ceremonije otvaranja, kada su Mediteranske igre zvanično počele, sa sobom su donijele novo uzbuđenje i određenu dozu treme. Zahvaljujući Asocijaciji Mundus i njihovim obukama bili smo prilično istrenirani, kako se adaptirati na svaku poziciju i biti dio tima, kako raditi pod pritiskom i donositi velike odluke, čak i onda kada je komunikacija govornog područja isključivo na španskom. Sva ta trema imala je svoju čar i pokazala se kao produktivna u obavljanju našeg posla. Moj posao konkretno bio je vrlo raznovrsan, od rada u Akreditacionim centrima u pripremi akreditacija i dočekivanju sportskih delegacija, preko logistike u različitim timovima zavisno od vrste sporta, pa sve do ceremenije, uručivanja medalja i dodjele nagrada. Mediteranske igre su u suštini bile idealna prilika da pored Španije, upoznamo delegacije i iz ostalih zemalja širom svijeta, a pritom i da se družimo sa našim sportistima.

Fizički iscrpljeni, a mentalno obogaćeni iskustvom, tek na ceremoniji zatvaranja smo postali svjesni da je jedno poglavlje završeno i da smo vrlo ponosni jer smo itekako ispunili kriterijume. Naredni dani bili su dani evaluacije naučenog, ali i internih sumiranja sa svojim novo stečenim prijateljima iz Italije, Španije, Tunisa, Estonije, Grčke, Bugarske, Albanije... Slobodni dani bili su još jedan način da se dodatno upoznamo sa našom divnom Španijom i njenom kulturom, kao i prilika da se oprostimo, do nekog idućeg viđenja.
Nakon ovog iskustva jako je teško verbalizovati i objasniti čar koju neformalni vid obrazovanja i EVS program nudi, osim motivisati mlade da apliciraju i dožive isto što i mi! Boravak u Španiji me je zaista dodatno motivisao da se prijavim za razne obuke, treninge, posebno long term projekte, da učim nove stvari, usavršavam jezike, da u globalu iskusim sve prednosti i mane samostalnog života u inostranstvu. Da upoznam sebe i svoje granice. Prevaziđem nesigurnosti i radim na boljoj verziji sebe.

Smatram da je to potrebno svakoj mladoj osobi, jer granice su tu da bismo ih pomjerali i osjećali se ispunjeno kada shvatimo koliko smo porasli i razvili se. Zato uvijek rado ponavljam sebi, a i drugima: Life begins at the end of your comfort zone."