Radi se o EVS projektu koji je okupio više od sto međunarodnih volontera iz šesnaest zemalja, pod koordinacijom organizacije Asociación Mundus iz Barselone. Tako smo Katarina, Katica, Bogdan, Petar, Miloš i ja krenuli u Španiju, u nepoznato, i iskusili nevjerovatnih mjesec dana u Španiji. Nakon samog dolaska imali smo priliku da učestvujemo u tematskim obukama, koje su nas uz zanimljive, neformalne metode i radionice zbližile i doprinjele boljem upoznavanju prije početka velikog događaja. Svi smo jedva čekali početak Mediteranskih igara, događaj koji nas je tamo i poveo, jer smo bili svjesni koliko je poseban osjećaj biti dio nečeg tako velikog. Ne samo biti dio takvog događaja, već i doprinijeti i samoj organizaciji i realizaciji. Većina nas je razmišljala o trenucima kada smo kao mali pratili prenos Olimpijskih igara i pitali se kako je to imati priliku biti tamo i biti dio jednog tako velikog sportskog događaja. Sada smo na neki način saznali i bili ponosni što smo bili dio tima, koji je direktno doprinio da se održe ovogodišnje Mediteranske igre.
U toku obuke smo učili kako da radimo kao tim, kako da radimo pod pritiskom i usred raznih situacija, za koje smo znali da će nas čekati tokom samih Igara. I zaista, uspjeli smo, da bez ijednog konflikta i sa razumijevanjem za svaku različitost, svaku drugačiju naviku i pristup, riješimo probleme na koje smo naišli. I pored puno vremena i truda koje je trebalo uložiti u realizaciju Igara, imali smo priliku da radimo razne zanimljive stvari. Održali smo Interkulturalno veče, gdje su svi volonteri predstavili svoju zemlju - bilo plesom, bilo pjesmom, a svakako uz hranu i piće. Svoju zemlju smo predstavili uz jedinstven ukus našeg vina i maslina, uz himnu i crnogorsko oro. Veliki utisak na pripadnike ostalih kultura je pogotovo ostavio oro. Takođe, ono što se svima neizmjerno dopalo jeste kampovanje. Za neke je to bilo nešto novo, za neke ne, ali nam je svakako svima omogućilo da se još bolje upoznamo, da funkcionišemo kao tim, dijelimo i učimo da se prilagodimo. Svaka večer je bila ispunjena druženjem, nezaboravnim momentima i pamćenjem za cio život. Osim toga, imali smo vremena i da istražimo Taragonu i čak nekoliko susjednih gradova. Članovi Asociación Mundus su se trudili da nam što bolje približe špansku kulturu, te smo učili jezik, pravili tradicionalna pića i hranu i od profesionalaca učili kako se pravi Human Tower ili Castells, tradicija stara dvesta godina, gdje „castelleri“ prave ljudske kule koje imaju čak do deset spratova. Mi nismo propustili ni tu zabavu, pa smo napravili kulu od tri sprata.
Ovo su samo neke od pojedinosti koje smo iskusili u Taragoni prethodnog mjeseca i svi smo neizmjerno srećni što smo imali priliku da budemo tamo i što postoje programi koji nam ovo omogućavaju. Iako sam već imala priliku da budem učesnica nekoliko omladinskih razmjena i Erasmu stipendija, učešće u ovom EVS projektu me ja učinilo odlučnijom u namjeri da se prijavljujem i budem još otvorenija ka mogućnostima ovakve prirode."
