facebook  twitter

Modeli učešća zajednice u rješavanju stambenog pitanja

11 sep 2019
103320 puta
Co-Housing pristup se stara o izgledu ne samo stambenog prostora nego i prostora koji je namjenjen za korišćenje stanarima Co-Housing pristup se stara o izgledu ne samo stambenog prostora nego i prostora koji je namjenjen za korišćenje stanarima

U ovom tekstu Vam donosimo tri modela kako zajednica može da kreira projekte rješavanja stambenog pitanja svojim članovima,i na koji način se omogućava održivi suživot i dijeljenje vrijednosti neophodnih za dostojanstven i prikladan život. Ovi modeli su pristupačni, priuštivi i ostvarljivi ako postoji dovoljno jak duh zajednice i potreba da se njen opstanak osigura. Najteži je prvi korak, u vidu finansijskih sredstava ili imovine, što je moguće ostvariti zajedničkim naporima zajednice, uziimanjem povoljnih pozajmica ili kredita i subvencija od strane države da ovakvi modeli zažive. Predstavljamo vam: Community Land Trust (CLT), co-housing i stambene zadruge. 


Community Land Trust-ovi (u daljem tekstu CLT) su neprofitne organizacije, sa sjedištem u zajednici, čiji je cilj da obezbijedi da zemljištem upravlja zajednica u kojoj ova organizacija djeluje. Zemljišni fondovi mogu se koristiti za mnoge vrste razvoja (uključujući komercijalne i maloprodajne), ali se prvenstveno koriste za obezbijeđivanje dugoročne priuštivosti smještaja. Da bi se to postiglo, CLT stiče zemljište i trajno zadržava vlasništvo nad njim. Sa potencijalnim vlasnicima kuća ulazi u dugoročni, obnovljivi zakup umjesto u tradicionalnu prodaju. Kada vlasnik kuće proda, porodica zarađuje samo dio povećane vrijednosti imovine. Ostatak čuva CLT, čuvajući priuštivost stanovanja budućim porodica sa niskim do srednjim primanjima.

Projekti koje su preuzeli CLT-ovi uključuju izgradnju i obnovu kuća; preuzimanje vođenja lokalnih kafića i prodavnica; stvaranje zona za igru i šetnje prirodom; i izgradnju radnih prostora (npr. co-working). CLT-i grade kuće koje normalni ljudi trebaju i mogu sebi da priušte. Mnoge grupe pristupaju radikalnom pristupu načinu izračunavanja zakupnih i prodajnih cijena, uzimajući kuće sa tržišta i vezujući troškove za lokalno stanovništvo. To znači da se troškovi života mogu dramatično smanjiti. Kuće se ne mogu prodati za tržišnu cijenu, a svaki dodatni novac koji CLT zarađuje ili podiže mora se vratiti da bi se koristio za dobrobit zajednice.

Dužina zakupa (najčešće 99 godina) i procenat zarade od vlasnika kuće variraju. Konačno, razdvajajući vlasništvo nad zemljom i stambenim prostorom, ovaj inovativni pristup sprječava da tržišni faktori uzrokuju značajan rast cijena, pa time garantuje da će stanovanje i dalje ostati dostupno za buduće generacije. Na primjer, danas širom Sjedinjenih Država postoji preko 225 zemljišnih trustova zajednica.

CLT igraju ključnu ulogu u izgradnji zajednice iz nekoliko ključnih razloga:

• Omogućavaju ljudima s malim i srednjim primanjima mogućnost da izgrade kapital putem vlasništva nad kućama i osiguraju da ti stanari ne budu raseljeni zbog špekulacija i gentrifikacije zemljišta.

• Najčešće, najmanje jednu trećinu CLT-a čine članovi zajednice, što omogućava direktno učešće stanara u odlučivanju i kontroli lokalne imovine nad lokalnom resursa

• Pored razvoja priuštivog stanovanja, mnogi CLT-ovi uključeni su u niz inicijativa usmjerenih na zajednicu, uključujući obrazovne programe o vlasništvu nad domovima, projekte komercijalnog razvoja i napore za ozelenjivanjem zajedničkog prostora.

Co-housing je jedinstven pristup stvaranju zajednice. Često se naziva intencionalnom zajednicom, to je zaista upravo to - ljudi koji žive na način koji su sami s namjerom stvorili.

Co-housing podrazumijeva ljude koji zajedničkim snagama grade komšiluk koji se vodi i poštuje određene vrijednosti. Ove vrijednosti su uglavnom povezane sa zajedničkom vizijom življenja na određeni način. Češće se dešava da se vrijednosti vrte oko življenja na način koji povećava povezanost, solidarnost i na ekološku svijest.

Ključne karakteristike co-housing-a:

• Co-housing je ravnoteža između privatnosti i zajednice

• Projekti broje obično između 10-40 domaćinstava kako bi interakcije bile što jednostavnije

• Stanovnici su donosioci odluka i odluke se često zasnivaju na konsenzusu

• Co-housing zajednice su inkluzivne i dio šire zajednice

Iako se co-housing uglavnom fokusira na zajednički život, ono se razlikuje od komune. Stanari imaju svoje domove koje okružujie zajednički prostor u kojima se ljudi mogu sastajati, jesti zajedno i dijeliti resurse. Ssosjećanje se ne sastoji od prisiljavanja ljudi da jedu zajedno svake noći i nametanja strogih pravila. Stanari odlučuju kada i na koji način žele da se socijalizuju.

Završeni projekti su veoma različiti. Neki su međugeneracijski, neki se fokusiraju na pružanje nezavisnog života osobama sa invaliditetom, a druge su stvorene kako bi se zadovoljile određene zajednice, poput starijih žena ili LGBT grupa.

Interesovanje za starije ljude ubrzano raste. S ljudima koji duže žive, potreba za domovima koji su izgrađeni ili se mogu prilagoditi tako da ljudi mogu duže ostati samostalni nalaze se na listi želja. To nije sve, usamljenost i socijalna izolacija povećali su zahtjeve i za socijalnim i zdravstvenim uslugama zemalja. Stoga, co-housing pristup je idealan za one populacije koje imaju sklonost ka marginalizaciji od strane većinskog društva, jer se time njima jača socijalna i mentalna sfera života i daje smisao.

Zadruge (kooperative), bilo stambene ili poslovne, su neprofitne i demokratske organizacije koje su vođene od strane i za interes svojih članova. Imaju bogatu istoriju i razvili su se iz želje da se stanovanju pristupi drugačije i na način koji istinski služi zajednici.

One mogu biti:

• velika nekretnine (zgrade, stambeni objekti) i projekti u kojima ljudi žive zajedno

• pojedinačne kuće u neposrednoj blizini

Vrijednosti zadruga su duboko ukorijenjene. To su: samopomoć, samoodgovornost, demokratija, jednakost, socijalna kohezija i solidarnost. Kada su ove vrijednosti povezane sa smještajem, to znači:

• Stanari imaju kontrolu

• Stanari sami upravljaju zgrada na demokratski način

• Stanari imaju sigurnost

• Stanari plaćaju racionalne troškove

Za razliku od nekih drugih tipova stanovanja vođenih od strane zajednice, članstvo u zadruzi je strogo ograničeno na njene stanare. Ove zajednice čine ljudi koji žive zajedno. Stvorili su svoje okruženje tamo gdje imaju najviše neposrednog uticaja.

Pristup zadruge se može koristiti na različite načine:

• gdje stanovnici posjeduju imovinu / imovine kao kolektiv i tako plaćaju zajedno hipoteku

• gdje su nastanjeni i stanari i stanodavci

Ovaj model je idealan za studente. Uzimajući u obzir da su oni „krave muzare“ za mnoge privatne stanodavce, od studenata se očekuje da godinama plaćaju kvalitetno stanovanje po visokim cijenama. Plus, na to treba dodati i sve nadoknade za koje se očekuje da će platiti i to. Praksa da studenti osnivaju svoje sopstvene stambene zadruge je zaživjela u Velikoj Britaniji