facebook  twitter

Volontiranje u inostranstvu-Istra

16 Jun 2014
4238 puta

Volonterka ADP-Zida Monika Nišavić nalazi se u Istri gdje će boraviti narednih nekoliko mjeseci zahvaljujući EVS programu.

Različite aktivnosti, prijatni ljudi i predivan ambijent su ono što je doprinijelo njenim jako pozitivnim utiscima o ovoj regiji na obali jadranskog mora.

Jednog sunčanog oktobarskog dana započelo je moje EVS iskustvo u Istri (Buje). Nisam sanjala da tako mali grad može izazvati u meni ogromno oduševljenje. Postoji nekoliko razloga zbog kojih sam se odlučila za međunarodni projekat Evropske volonterske službe. Prije svega, zbog znatiželje, jer volim putovati i upoznavati nove ljude, takođe kroz rad želim upoznati život lokalnog stanovništva, naroda koji nam je blizu i vidjeti koje nas stvari čine različitima. 

Najviše od zbog čega sam se odlučila uključiti u EVS je neformalno obrazovanje koje je jako bitno i po mom mišljenju trebalo bi biti na istom nivou kao i formalna edukacija u školama. Projekt u Bujama nije usmjeren samo na jednu akciju, već se sastoji od niza različitih aktivnosti.

Sedmica nam se svodi na tri dana u kancelariji, gdje pišemo izvještaje, prevodimo ugovore, planiramo aktivnosti za osnovce, srednjoškolce i djecu u vrtiću, kao i prezentacije pomoću kojih promovišemo volonterstvo i EVS program. Dva dana nedjeljno sam u vrtiću, koji mi je jako prirastao srcu (pogotovo djeca s kojom radim).U prethodnom periodu imali smo brojne radionice, većinom vezane za umjetnost, kreativnost, razvijanje vještine govora (pomoću slikovnica), pa čak i pisanje. Par puta sam organizovala face painting što je izazvalo oduševljenje kod djece.

Svakog poslednjeg četvtka u mjesecu posjećujemo ,,Dom za stare’’ u Poreču, gdje imamo radionice sa starima, koji mi svojim životnim pričama mi uvijek izmame osmijeh na licu. Jako su duhoviti i stalno zrače pozitivnom energijom. Svi se mi pomalo bojimo starosti, a kad njih čovjek ugleda prosto poželi da odmah uskoči u njihove godine.

Nezaboravno iskustvo

Takođe, imala sam priliku da svoje sportske aktivnosti prenesem ovdje, pa sam na početku EVS-a počela da držim časove aerobika i pilatesa, dva puta nedjeljno u Italijanskoj zajednici. Stopila sam se sa lokalnim stanovništvom i imala sam dosta aktivnosti s manjinama, jedna od njih je i karneval koji je bio početkom marta ili kod njih poznatiji kao maškare. S obzirom da je Istra multikulturalna, pa građani Buja govore italijanski koliko i hrvatski, jako mi znači što sam uključena u mnogo aktivnosti sa Italijanima. Na taj način, lakše mi pada samo učenje italijanskog jezika. Par puta smo išli u Italiju (Trst), gdje smo prezentovali našu Agenciju Lokalne Demokracije i sam EVS program. Ostale prezentacije su bile održane duž cijele Istre.

Zahvaljujući životu u Istri, koja se nalazi u neposrednoj blizini Slovenije, imala sam priliku vidjeti puno lijepih mjesta poput starih gradova, venecijanske arhitekture i prekrasne prirode.

Dakle, mislim da je ovo jedna od najraznobojnijih godina u mom životu. Naučila sam dosta o sebi, koja su moja ograničenja, kako se nositi kod problema s drugim ljudima i kako se snaći u neočekivanim situacijama. Osjećam da će mi ovo iskustvo dosta pomoći u budućem životu.

Rad sa djecom, samostalni život, učiti novi jezik pričajući sa ljudima koji ga svakodnevno koriste, sport bez kog ne mogu zamisliti svoj dan, čak i prelazak na vegeterijanstvo su stvari koje su me promijenile. Vikend provodim na najbolji mogući način, uz putovanje, šetnju, čitanje, slikanje bojama, yogu i divnu cimerku iz Makedonije.

Što se tiče porodice, društva i grada, nedostaje mi ponekad. Svaki dan mi je u potpunosti isplaniran, pa ne razmišljam previše o Crnoj Gori, društvu, porodici. Ono sto mi najviše nedostaje je panorama Podgorice i podgorički akcenat, vrlo čudno iako ga ranije nisam voljela.

Na kraju, EVS je neprocjenjivo iskustvo i preporučujem ga svima. Definitivno je dio svijeta s kojim želim ostati povezana.