Uradite mali eksperiment: stanite ispred ogledala i pokušajte da govorite o svojim znanjima, vještinama i profesionalnim kompetencijama 15 minuta….ili, pokušajte odmah da navedete 10 svojih pozitivnih osobina koje mogu da Vas preporuče za zapošljavanje…Ako Vam to baš i ne ide od ruke trebali bi malo više vremena da posvetite pripremi razgovora sa poslodavcem, tj. da uvježbate način predstavljanja poslodavcu.

 

Cilj svakog razgovora sa poslodavcem je da Vas on zapamti, da na njega ostavite pozitivan utisak tj. da sebe predstavite najbolje što možete. To baš i nije tako jednostavno s obzirom na to da sam kontekst razgovora sa poslodavcem može biti veoma raznolik. Dakle, morate biti spremni na sve moguće situacije, od one u kojoj razgovarate sa vlasnikom firme u njegovoj kancelariji, vrlo neformalno, do vrlo formalizovane situacije kada je pred Vama stručna komisija od najmanje troje ljudi, vrlo strogih, koji Vam kažu da imate tri minuta da se predstavite.

 

Morate biti fokusirani i konkretni da biste svoje znanja, vještine i sposobnosti adaptirali potrebama firme tj. radnog mjesta za koje konkurišete.

 

Tokom ozbiljnih selekcija za posao možete biti u sitauciji da Vam poslodavci postavljaju „trik“ pitanja tipa – „Postavite sebi pitanje i odgovorite“, „Kada bi neko pisao priču o Vašem životu koji bi bio naslov te priče“, „Da ste super heroj, koje bi bile Vaše specijalne moći“ i sl. Pored toga, ako prisustvujete situacionom intervjuu možete da očekujete da će Vam biti postavljena konkretna problemska situacija i da će se od vas tražiti rješenje. Tada je važno da dobro promislite i čak ako i ne znate kako da riješite konkretan problem da otvorite opcije, ponudite nekolike mogućnosti rješenja da bi poslodavac shvatio da široko razmišljate.

 

U razgovoru sa poslodavcem izbjegavajte izraze „nikada nijesam radio“, „nemam iskustva“, „ne znam“, pogotovo ako nakon tih izraza ne date dodatno objašnjenje. Podrazumijeva se da, na primjer, pripravnici nemaju iskustva u struci, ali ako to dopune pričom o tome na osnovu čega misle da bi bili dobri u konkretnom poslu, na koji način su do sada obavljali praksu, sa kojim sličnim teorijskim znanjima su se susrijetali tokom školovanja, kako prepoznaju da bi rad u struci bio koristan za njih i odgovarao njihovim sklonostima, zašto misle da bi baš u toj firmi mogli da steknu potrebna znanja… poslodavac će čak i zaboraviti da ste rekli da nemate isksutva u struci.

 

Uvijek je dobro pokazati i da znate o poslovanju konkretne firme, da ste pratili njihov razvoj, da poznajete strategiju preduzeća te da možda date neki Vaš lični stav o tome kako Vi vidite budućnost firme. Podrazumijeva se, da ste sve ove informacije prethodno podrobno sakupili i provjerili i naravno da je kontekst razgovora sa poslodavcem takav da Vi možete to da kažete.

 

Kada ste se uspješno predstavili poslodavcu, budite otvoreni i da sami postavite pitanja koja će Vam pomoći da se bolje orjentišete i da dodatno podstaknete dinamiku razgovora. Na primjer, šta očekujete od svojih zaposlenih; koje su zajedničke osobine Vaših najboljih radnika; šta čini Vašu kompaniju uspješnom; i sl. Na samom kraju možete da pitate i kada da očekujete povratnu informaciju od poslodavca, na koji način ćete biti obaviješteni o ishodu razgovora i sl.

 

U svakom slučaju, što prije počnete da razgovarate sa poslodavcima, prije ćete uvježbati vještinu vođenja razgovora. Tokom svakog razgovora možete da saznate mnogo toga o sebi, da razvijete svoje osobine ličnosti i sposobnosti, te da osnažite svoje samopouzdanje. Sve je pitanje Vaše percepcije, svaki razgovor sa poslodavcem, pa čak i onaj koji za krajnji rezultat nema zapošljavanje, može da znači još jedan novi kontakt u Vašoj socijalnoj mreži, novo iskustvo, još jednu savladanu prepreku u procesu traženja zaposlenja.