facebook  twitter

Istraživanje i razumijevanje sebe u kontekstu rada i obrazovanja

23 Jan 2019
453 puta

Kada se rodimo ne posjedujemo svijest o sebi niti mentalnu predstavu svog postojanja i svoje različitosti od drugih. Slika o sebi postepeno se izgrađuje pod uticajem našeg iskustva, uspjeha i neuspjeha, ali i pod uticajem mišljenja koje drugi imaju o nama. Formirana slika o sebi utiče na sve što radimo, od naizgled nevažnih stvari kao što je izbor odjeće, pa do važnih životnih odluka kao što je izbor profesije i izgradnja karijere. Proces planiranja karijere trebalo bi najprije da obuhvati interno sagledavanje odnosno samoprocjenjivanje vrijednosnih stavova, ciljeva, interesovanja, sposobnosti i vlastitih mogućnosti. Prije donošenja odluka o budućoj profesiji važno je prije svega istražiti i otkriti svoj individualni vrijednosni sistem, jer on u velikoj mjeri određuje ponašanje pojedinaca u datim okolnostima.

1. Ko sam ja – samoprocjena vrijednosnih stavova

Vrijednosti su naši životni orijentiri kojima težimo i koji određuju naše ponašanje. Vrijednosti se mogu opisati kao subjektivni ideali, lična stremljenja i lična uvjerenja. Veoma se razlikuju od osobe do osobe, godina starosti, geografske lokacije, kulture i nijesu obavezno u vezi sa etičkim standardima. Formiraju se još u ranim godinama života pod uticajem porodičnog vaspitanja, ali se mijenjaju tokom vremena, odnosno potiskuju u podsvijest, pa često držimo do određenih vrijednosti, a da toga nismo svjesni. Svaka vrijednost ima svoj sadržaj i svoj intenzitet. Sadržaj se odnosi na ono šta se smatra važnim, a intenzitet nam govori koliko je to važno. Kada se vrijednosti nekog čovjeka poređaju po važnost i povežu, dobijemo individualni vrijedonosni sistem. Samoprocjena sistema vrijednosti može biti početna tačka u izboru budućeg zanimanja.

2. Ko sam ja - samoprocjena interesovanja

Kod izbora daljeg obrazovanja i karijere važne su aktivnosti koje volimo i sa lakoćom činimo, aktivnosti uz koje nam vrijeme brzo prođe, a koje nas ne zamaraju. Interesovanja su trajnija zanimanja pojedinca za određene aktivnosti. Ona mogu biti različita, ali se najčešće razvrstavaju prema sadržaju. Možemo reći da postoje sklonosti ka prirodnim, društvenim naukama, umjetnosti, fizičkim i praktičnim, intelektualnim aktivnostima, radu sa stvarima, ljudima, životinjama i biljkama itd. Čovjek čiji su interesi usmjereni prema umjetnosti i koji ne voli matematiku ili fiziku, teško da će biti srećan kao profesor fizike, iako je moguće da će završiti obrazovanje za to zvanje. Praksa pokazuje da preduzimljivi ljudi, prije ili kasnije, nastoje ući u ono zanimanje koje je u skladu s njihovim interesovanjima. Ali zašto to učiniti naknadno, nakon nepotrebnog iskustva s promašenim zanimanjem za koje pojedinac nema pravog interesovanja? Bolje je odmah odabrati zanimanje u kojem čovjek može obavljati aktivnosti koje ga zaista zanimaju. Primjećujemo kako se neki ljudi više zanimaju za intelektualne aktivnosti, a drugi za fizičke i praktične aktivnosti. Dok su neki više zainteresovani za stvari, predmete, alate, mašine, drugi su više zainteresirani za ljude i ljudsko ponašanje. Iako su interesovanja trajnija zanimanja pojedinca za neka područja, oni se kroz život u većoj ili manjoj mjeri mijenjaju. Od najranijeg uzrasta maštamo o tome kako ćemo biti učitelj/učiteljica, pjevač/ pjevačica, glumac/glumica, a kasnije odaberemo nešto drugo. Kao odrasle osobe, takođe, mijenjamo svoje interesovanja i mijenjamo zanimanje putem prekvalifikacija, raznih kurseva ili trening programa.

3. Ko sam ja – samoprocjena znanja i vještina

Vještina je naučeni ili stečeni dio ponašanja. Sposobnost je preduslov za ostvarivanje vještina. Sposobnosti su urođene i razvijaju se (ili ne), a vještine su naučene. Od stepena sposobnosti zavisi i nivo sticanja vještina. Neke stvari vam jednostavno „idu“ bolje: to je kada prepoznate da vam, na primjer, komunikacija s ljudima čini zadovoljstvo i u tome ste uspješni. Možda ćete reći za sebe da ste za to „prirodni talenat“, a možda ćete prepoznati svoju vještinu i dalje je razvijati. Možda je neke vještine čak potrebnije „odučiti“, nego naučiti, ako su stečene u sasvim pogrešnom obliku: za to je ključna samoprocjena sopstvenih vještina. Sposobnost je pojam koji se prvenstveno odnosi na predispoziciju pojedinca za uspješno obavljanje određene aktivnosti, nezavisno od iskustva.